ŠKOLJKA

Priča Školjka vrlo je osjećajna i materijalna što znači da pisac piše o siromaštvu i osjećajima koji tada čeznjivo dolaze do izražaja. U tim trenucima vrlo je teško suočiti se sa životom kao što se događa u priči, jer vlada jad, tuga i strah. Opis okoline je vrlo prazan, jer u prostoru nema mnogo stvari, no u sobi ima stol oko kojeg su poslagani stolci. Atmosfera je vrlo napeta jer Vanin otac mora krasti te neželi da ga uhvate. Vojnici kradu sve što mogu, te nema veselja nego sve ima ambijent groblja, sve je tiho, u svima vlada strah. Fabula ima uvod (opis stanja siromašne obitelji), početak radnje( otac dolazi kući iz sela i donosi ukradene predmete), vrhunac (strah i opisivanje dogañaja u selu, ubijanja nedužnih ljudi ) i rasplet ( dolazak vojnika i ubijanje Vaninog oca) .

Posebno su mi se svidjele rečenice: “ Majka je prisvjetljavala, otac se prao, crni zavežalj ležao na stolu. O njemu je Vana u polusnu natucala:suharici maslinovih grana ubrani u zabranjenim maslinicima, ukradeni krumpiri, preko prekupaca nabavljeno brašno … ” (str.33). U toj rečenici osjeća se napetost i brzina koju otac želi što brže odstraniti jer zna da radi krivična djela i time se pravi lopovom, kao i u ovoj rečenici: “Otac je bio u smrtnome strahu. Čim bi začuo cokule da udaraju o kamenje ispod vrata, sjedao bi na bilo što ondje gdje je zatečen “(str.39). “ Na odlasku teta pokloni Vani kišobran, nov, velik kao balahin. Nije bilo mnogo potrebe da se majka i kćerka dogovaraju : Od kišobrana se dade načiniti lijepa i obilata suknja 7 odvojit ćemo platno od žica, razrezati svedeni dio u širinu struka, obrubiti krajeve i suknja je za nošenje “. U ovoj rečenici vidimo da se Vana i majka dobro slažu te da iz svake dobivene stvari mogu napraviti nešto korisno za njihov život. ”Plava, crvena i žuta boja ovojaju poprijeko nareze lukova koji se lepezasto izvijaju iz unutra poudvračenog koljenašca … koliko god se položaja izmjeni, uvijek će se nešto drugo otkriti”. Pisac opisuje školjku uz mnogo ukrasnih pridjeva, opisuje ljepotu školjke. “ Sakupljala sam vunu po proplancima, ostaše na grmlju … Navečer sam majci donijela šaku grube i zaprljane vune … “ (str.39) Ovdje Vana svojom željom da dobije kaput dokazuje da joj ništa nije teško te se muči da nañe i najmanji komadić vune i tome se jako veseli. “ Nañe se u dvorištu onoga časa kad su vojnici nahrupili na vrata, opkolili je strgali joj školjku sa ñempera i meñu sobom je ponijeli prema ranjeniku koji se dovlačio. Otac je sjedio na panju i brisao znoj sa čela, nije se usudio pomaknuti kads je vidio vojnika sa povezanom glavom ”. U toj rečenici otac se suočuje sa svojom sudbinom i zna što ga čeka. Kraj je vrlo senzibilan te završava s rečenicom : “ Zapazivši da čovjek hramlje, ranjenik reče nešto svojim drugovima … Začudo ni pod tim paklenastim osvjetljenjem više nije mogla u mraku pronaći svoju školjku “. Vojnici su ubili Vanu i njenog oca , a uzrok tomu je bila preljepa školjka.

Knjiga Školjka od Ivana Aralice vrlo mi se svidjela jer je vrlo jednostavno napisana. Nema mnogo opisa, a rečenice su lako razumljive, ne mora se mnogo razmišljati kao kod nekih drugih pisaca. Govori i podsijeća nas kako je nekim ljudima u životu pogotovo u ratu. Glavni lik čini Vana, a sporedni njen otac i majka. Školjka ima glavnu ulogu jer mami Vanu svojom ljepotom. Radnja se odvija u malom selu kraj granice, a dogaña se za vrijeme rata. Vrlo je zgodno napisana i isto bih ju tako napisao, te mi se zato sviña.