ILIJADA

O djelu:
Ilijada je karakterističan ep, pjesma dulje pripovijesti u stihovima, u kojoj se govori o nekoj temi važnoj za zajednicu. Obuhvaća sva sveopća pitanja i probleme vremena iz kojeg potječe: religiju, socijalne probleme, da li je čovijek smrtan ili nije itd. Ilijada je pisana u karakterističkom heksametru (stih od šest stopa: 5 daktila i 1 spondej ili trohej). Heksametar kao relativno dugački stih bio je prikladan za opsežno i ravnomjerno pripovijedanje. Sastoji se od 24 ravnomjerna pjevanja. Homer je slikovitost ostvario: invokacijom: "Srdžbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina...", stalnim epitetima koji su karakteristični za epove: crni junaci, vrli sini, divan junak..., aliteracijom, asonancom, polisidetonom te asidetonom. Cijeli je ep pisan u inverziji čime je ostvarena ritmičnost i dinamičnost stiha. Svaki stih počinje velikim slovom, rima je isprekidana i neujednačena što ukazuje na slobodan stih. Najvažnije Homerovo stilsko sredstvo je hiperbola. Uveličava osobine junaka približavajući ih savršenstvu i nestvarnosti, no moramo uzeti u obzir da narodni pripovjedači ne drže do same autentičnosti priče već je pokušavaju napraviti što zanimljivijom. Ilijada se ističe uzvišenim i svečanim tonom, pomalo kao himna ratnih događaja.

Tema:
U Ilijadi prevladavaju stalni motivi i teme: slike junačkih gozbi, prizori borbi i junačke smotre vojske. Temeljni motiv je srdžba tesalskog kralja Ahileja i njegova svađa sa kraljem Agamemnonom.

Kratki sadržaj:
Ilijada nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadržaj obuhvaća zadnjih 51 dan u završnoj, devetoj godini rata koji se vodio između Troje i Grčke zato što je trojanski kraljevič Paris oteo lijepu Helenu, ženu kralja Meneleja i opljačkao kraljevsko blago. Radnja počinje odbijanjem grčkog kralja Agamemnona da vrati Kriseidu ocu, Apolonovom svećeniku, na što se on razbijesni i za osvetu pošalje kugu na grke. Pod pritiskom Ahileja i ostalih grčkih uglednika Agamemnon pristane vratiti kćer ocu, no sebi zauzvrat uzme Ahilejevu robilnju Briseidu. Tu počinje prava radnja epa. Ahilej se rasrdi, povuče iz vojske i rata te naloži majci da moli Zeusa da oduzme grcima ratnu sreću kako bi uvidjeli koliko su ogriješili o njega. Nakon brojnih poraza koje su Trojanci na čelu sa Hektorom nanijeli grcima, Agamemnon moli Ahileja da se vrati, te mu zauzvrat obećava veliko blago i Briseidu. Još uvijek obuzet srdžbom Ahilej odbije, no dade vojsku svom najboljem prijatelju Patroklu da povede grke u pobjedu. U bitci Patroklo umire od Hektorove ruke. Kad to čuje Ahilej obuze ga veliki bijes, te se odluči osvetiti za prijateljevu smrt. U dvoboju, koji je vrhunac djela, Ahilej ubije Hektora uz pomoć božice Atene. Danima poslije Ahilej mrcvari Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatraži sinove ostatke ljubeći Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Kad to Ahilej vidi prođe ga srdžba i bijes, te vrati tijelo. Ilijada završava pokapanjem Patrokla.Uz samo pripovijedanje radnje, Homer ubacuje opise prirode, iscrpne podatke o vojnicima i bojištima čime zapravo smiruje i usporava radnju. Preko teme rata, prikazuje zle sudbine ljudi i težak život. Poseban opis je onaj kada se Hektor oprašta od svoje žene i sina, znajući da odlazi u smrt i da ih više nikad neće vidjeti. Opisujući ratne događaje i prikazujući brojne žrtve, Homer nema određenu naklonost ni prema jednoj strani već prema žrtvama i njihovim obiteljima. Samim ratnim vremenom i okruženjem, Homer sebi otvara prostor da razvije sliku bojeva i prikaže sjaj grčkih i trojanskih junaka. Opisi ratnih zbivanja i sukoba svjedoće o pjesnikovu dobrom poznavanju ratnih događaja.

Analiza likova:
Homer se koristi velikim brojem likova no u središte zbivanja stavlja grčkog junaka Ahileja. Ahilej je mlad čovjek divne vanjštine i velike hrabrosti. Svojom izuzetnom vještinom ističe se kao najbolji grčki vojnik, samom svojom pojavom utjeruje strah neprijateljima. Pošten je i odlikuje se čvrstim i dobrim karakterom, no njegova slabost leži u nemoći da svlada žestinu vlastitih emocija. Ide prema smrti i razočarenju, da bi kroz to iskustvo spoznao cjelinu i smisao ljudske egzistencija na samom kraju epa. Kao nekakva suprotnost njemu, javlja se trojanski junak Hektor koji se bori za domoljubne ciljeve i povodi patriotskim osjećajima čak žrtvujući svoj život, dok se Ahilej povodi za osobnim osjećajima bijesa i srdžbe.Uz smrtnike, važnu ulogu u Homerovom spjevu imaju i bogovi. Opisuje ih kao bića u ljudskom obliku sa nadnaravnim moćima, ali ljudskim karakterom, tako da se i oni povode za osobnim osjećajima i ciljevima miješajući se u rat. No to miješanje Homer ne prikazuje kao neku nadprirodnu silu, dapače kao nešto logično. Božansko djelovanje ne prekida tijek radnje čudesnim obratima događaja, već pridonosi njenom razvoju.

(source: lektire.us)